Dragana Duvnjak (26), agronom, ostvarila je svoj životni san i u selu Osojci kod Dervente kupila imanje na kojem zasadila organsku plantažu šipka (ili šipurka) na površini od jednog hektara.
Ekipi Anadolu Agency (AA) Dragana je ispričala da se ideja o sadnji šipka rodila prije par godina, a realizacija je počela prije tri godine, dok zasad šipka sada ima dvije godine. Ona je ove godine ubrala prve plodove, koje je osušila i uglavnom ih poklanja onima koji su joj pomogli u dosadašnjem radu.
"Ideja za šipak jeste što je to nešto novo, a opet i nije novo pošto je puno rasprostranjen u prirodi a ideja se rodila jer još niko nije krenuo da se bavi sa tim ja sam uvidjela priliku da bi to mogao biti pun pogodak, pa vidjećemo. Ne znamo dok ne bude starost nasada, jer je ovo višegodišnja kultura", ispričala je ona.
Objasnila je da se odlučila za organsku proizvodnju jer joj se dopadaju principi uzgoja. Prema njenim riječima, to je nešto što je blisko tradicionalnoj poljoprivredi, ali opet imaju neke razlike u samom sistemu proizvodnje, na primjer nisu dozvoljene nikakve hemijske supstance.
Smatra da svi treba na to da obrate pažnju.
"Svaki trud poljoprivrednika treba cijeniti, da li on bio u konvencionalnoj, integralnoj ili organskoj poljoprivredi. Ja sam izabrala taj treći put, organsku poljoprivredu iz tog razloga što hoću da moji proizvodi budu 100 posto zdravi i da ih koriste svi", rekla je ona.
Smatra da nije potrebno biti previše zanesen idejom da nam sve treba biti organsko, eko, bio. To što se smatra da je organska hrana skuplja, smatra jednom vrstom mita jer konvencionalna hrana može koštati mnogo više, ako će narušiti zdravlje. Zbog toga tvrdi da je bolje djelovati preventivno, koliko ko može, ne moraju to biti hektari, ali smatra da svako može malu baštu da obrađuje po organskom principima, a to je da ne koriste hemikalije, da su susjedne parcele čiste i da postoje zelene barijere.
Draganino imanje prostire se na tri hektara, jedan hektar je pod šipkom, na pola hekatara su zasađene jabuke dok ostatak zemljišta priprema za novu sadnju. Kaže ne može sve odjednom, ali malim koracima ide ka cilju.
Govoreći o šipku, istakla je da kada su u pitanju agrotehničke mjere, šipak nije zahtjevan, ali kao i svaka biljka traži da mu se posveti pažnja.
Prije šipka na zemljištu je posijala organsku heljdu, radi zelene gnojidbe. Između redova šipka zasađena je trava, a najviše vremena potrebno je za malčiranje. Kako će izgledati berbe kada ova plantaža bude dostizala puni rod, Dragana i dalje ne zna, ali ne očekuje probleme jer će plodove brati akcijski, ručno.
Koliko će novca zarađivati na ovoj plantaži ne može planirati, jer poljoprivreda nije toliko predvidiva grana privrede.
"Ono što smo radili kroz biznis planove, literaturu, iskustva drugih kolega, jeste da je sredina prinosa oko pet kilograma. Ne očekujem da će to na početku biti toliko jer ipak treba i zemljište da se navikne na šipak, a i šipak na zemljište. Tako da sljedeće godine bila bih zadovoljna sa oko dva tri kilograma, a svake naredne bi se trebala ta cifra povećavati. Znači ako na hektar imate, kao ovdje, oko 2.000 sadnica trebalo bi biti oko pet tona sirove mase da je pobrano", ispričala je ona.
Sljedeće godine u planu je postavljanje sušare, gdje će finalizirati proizvod, sušeni šipak za čaj. Kaže da je prilikom analize tržišta zaključila da u Bosni i Hercegovini nema ni jednog organskog certificiranog čaja od šipka što vidi kao priliku. Smatra da onaj ko proizvodi šipak ne bi trebalo da ima problem sa plasmanom na tržište.
"Ono što svakog zanima jeste cijena, koliko se prihoduje od svega toga, mislim da je još rano da pričam o tome, ali neke cijene koje su ovdje na tržištu nisu zadovoljavajuće, jer ipak treba puno truda", ispričala je Dragana Duvnjak.
Naglasila je da puno sredstava odlazi na radnu snagu. Na njenom imanju su osim nje radili i njeni roditelji, prijatelji, komšije, ali sve je to kratkoročno, jer, kaže, ne može nikoga obavezati.
Istakla je da će deficitarnost radne snage biti jedan od većih problema, naročito zbog činjenice da u organskoj poljoprivredi nije moguće hemijskim tretmanima suzbiti korov, nego se to radi isključivo ručno.
"Neće niko da radi, to sam primijetila u ovih par godina. Ili ako hoće, to je nešto starija populacija i to je jedina prepreka", rekla je ona.
Njeni roditelju su porijeklom iz Glamoča i svaki raspust i odmore išli su tamo.
"Od sedme, osme godine sam naučila voziti traktor sa starijima. Meni je uvijek bila želja da imam neku kućicu, koliku-toliku, na selu. Roditelji žive u stanu i radila sam par godina poslije fakulteta i prije i štedjela novac", ispričala je ona.
Njeno društvo trošilo je zarađeno na automobile, putovanja, a ona je razmišljala i pravila planove.
Cijene nekretnina na periferiji Dervente su znatno niže, pa je kupila kuću sa imanjem, finansirala čišćenje parcele, nabavku mehanizacije...
Na početku nije nailazila na razumijevanje vršnjaka, pitali su je zašto vozi traktor ako je završila fakultet, zar nije za nju kancelarija. Kancelarijski posao Dragani se ne sviđa i previše je monoton. Radno iskustvo u jednoj od firmi koja se bavi organskom proizvodnjom proširilo joj je vidike i zahvaljujući tome uvidjela je da BiH ima velike šanse u ovoj vrsti poljoprivrede.
"Roditelji me jedno vrijeme nisu podržavali, ali kada su vidjeli da to zaista želim i da je to meni san, onda su mi pomagali i rekli: 'Sine radi, bori se, pa vidjećemo šta će biti'", ispričala je Dragana Duvnjak.
Izvor: Radiosarajevo.ba
