Poslije dvadeset i nešto godina života i rada u Banja Luci, Dragana Aćić je sa svojom porodicom donijela odluku da se vrati u rodni kraj i pokrene porodični agrobiznis, koji danas djeluje u sklopu brenda "Domaćinstvo Aćić". Osnovni cilj domaćinstva jeste očuvanje lokalnih tradicionalnih proizvoda, koji se baziraju na šipurku, drenjini i trnjini.
"Sve kafane i kafanska vrata, otvorite dvaes'četri sataaa...", glasno odzvanja sa zvučnika dok se polako, vijugavim putem spuštamo prema Drvaru. Nina, vidno "oduševljena" mojim adekvatnim izborom muzike, sa čuđenjem po prvi put gleda na Drvar i opisuje ga kao primorje bez mora.
Zaljubljeni u domaće turističke potencijale i posebne ljudske priče, u Drvar smo došli maksuz kod porodice Aćić. Što bi se reklo, nije nas trebalo dva puta zvati. Dok se približavamo mjestu sastanka sa našim domaćinima, vidimo Draganu kako sa puta sklanja granu od drveta, koja je tu provela neko vrijeme. Inače, saobraćaj i nije toliko gust u Drvaru.
Očuvanje lokalnih tradicionalnih proizvoda
Poslije dvadeset i nešto godina života i rada u Banja Luci, Dragana je sa svojom porodicom donijela odluku da se vrati u rodni kraj i pokrene porodični agrobiznis, koji danas djeluje u sklopu brenda "Domaćinstvo Aćić".
Osnovni cilj domaćinstva jeste očuvanje lokalnih tradicionalnih proizvoda, koji se baziraju na šipurku, drenjini i trnjini, kao i stvaranje uslova da što veći broj zaljubljenika u pomenute proizvode može da uživa u njihovoj raznolikosti. Potrebno je naglasiti kako je Dragana diplomirani ekolog, pa joj je pomenuta promjena u životu bila "u opisu struke".
"Na početku sam imala strah od povratka. U životu sam se uvijek vodila pravilom - svaki put kada ne znaš kuda bi okrenuo, samo izađi na ulicu i idi za većinom. Međutim, u to vrijeme, u Drvaru su svi stajali...", započinje priču Dragana. "Odluka je bila ili ostati u velikom gradu i tražiti posao u struci ili se vratiti na selo i krenuti ispočetka. Ja sam odabrala ovo drugo i čvrsto odlučila: Ako ti svijet takav kakav jeste ne odgovara – izgradi svoj! Znate, ja baš volim da se patim!", kroz iskren osmijeh nam poručuje Dragana.
Kroz svoje aktivnosti Domaćinstvo Aćić veoma dobro kombinuje stare recepture sa savremenim tehnološkim procesima u proizvodnji i preradi voća s ciljem proizvodnje ukusnih i zdravstveno ispravnih prerađevina. Kako Drvar obiluje samoniklim šipurkom, drenjinom i trnjinom, koji su uzgojeni u ekološki čistoj sredini, bilo je, kako nam kaže Dragana, šteta propustiti priliku i ne sačuvati originalne okuse i emocije koje nam prerađevine od pomenutih kultura donose u svakodnevnom životu.
Osmislili su i orginalan brending proizvoda
Inače, porodica Aćić je proizvodnji pekmeza i sirupa od početka pristupila veoma ozbiljno. Sakupljene su tradicionalne recepture, nabavljena je savremena oprema za preradu voća, te je u startu registrovana preduzetnička djelatnost. Cilj je bio ponuditi tržištu tradicionalni proizvod, sa daškom Drvara, ali koji je istovremeno rezultat kontrolisanih procesa, u kojima se posebno vodi računa o zdravstvenoj ispravnosti i besprekornoj higijeni. Osmišljen je i originalan brending proizvoda, te su prve teglice plasirane na tržište krajem prošle godine.
Ova godina je sa aspekta dostupnosti i kvaliteta voća bila veoma dobra, što će svakako obradovati brojne ljubitelje proizvoda Domaćinstva Aćić.
Dok obilazimo zaseok Kamenicu, u kojem je smješten najveći dio imanja porodice Aćić nailazimo na uski prolaz u živici pokraj puta, koji vodi u doline samonikolog šipurka, drenjine i trnjine. "Ovo je ulaz u moj svijet...", ponosno nam pokazuje Dragana. "Ovde provodimo u radu svoje najljepše porodične trenutke."
Dragana Aćić i porodica sreću nisu tražili u inostranstvu
Takvih trenutaka je tokom jeseni mnogo, pri čemu Dragani pomažu suprug, kao i kćeri sa svojim muževima i djecom. Inače, obe Draganine kćeri su se udale u Drvaru i pri tome čvrsto odlučile da će svoju porodičnu sreću potražiti u rodnom gradu, a ne u inostranstvu. Još jedan od razloga za veliku sreću i zadovoljstvo.
Stari drenjak i dalje rodi
Na kraju, ne odolijevamo da ne pitamo Draganu u čemu je tajna uspješnog i srećnog života na selu. Dragana nam odgovara kako inspiraciju i ideje u životu pronalazi u činjenici da joj je porodica na okupu, zatim u dobrim i pozitivnim ljudima, divnoj prirodi i radu.
Prilikom odlaska, poviše kuće naših domaćina primjećujemo stari drenjak, koji je uslijed čestih kiša i vremenskih nepogoda "sišao" sa odronom desetak metara niže od svog originalnog mjesta sadnje. Začudo, na vremešnoj biljci ova pojava nije ostavila vidljive posljedice. On i dalje stoji i plodonosi kao pravi simbol Drvara. Razmišljamo kako refren krajiške pjesme sa početka priče, koji kaže "Oj, Drvaru ruševino stara...", uopšte nije adekvatan. Čak naprotiv, u Drvaru žive ljudi koji ne ruše, već grade neki novi i bolji "svijet" za sve nas.
Autor teksta: Petar Ninić
Izvor: www.agroklub.ba
