Kao jedina spolno zrela ženka u pčelinjem društvu, matica ne samo da je jedinstvena po pojavi, ona je od vitalnog značaja za opstanak tog društva. Matica je majka svih pčela koja drži zajednicu na okupu i koja dnevno može da izleže i do 1500 jajašaca. Iako je polaganje jaja njena osnovna zadaća, matica ima još neke kvalitete koje bi vas mogli iznenaditi.
Matica pčela živi 2 – 3 godine i liježe i do 2.000 jaja dnevno. Dronovi služe isključivo za parenje s maticom (nakon čega uginu), čija je uloga lijeganje jaja.
Ako matica pčela umre, pčele će proizvesti novu maticu na način da odaberu larvu (pčelu koja se tek izlegla) i hrane ju hranom za matice – matičnom mliječi. Na ovaj način novoodabrana matica razvit će se u plodnu maticu pčela.
Većina insekata ima kratak životni vijek, ali malo ljudi zna da matica može živjeti i do sedam godina! Njen životni vijek uglavnom zavisi od broja trutova sa kojim se parila. Matica će se pariti samo jednom u životu, a sjeme koje sakupi od trutova će koristiti za polaganje jaja.
Matice se pare tokom leta sa što više trutova, pa tehnički, one će se pariti više puta ali samo u toku jednog ili dva dana. Kolonija sa kvalitetno oplođenom maticom će se dobro razvijati, ali nakon nekoliko godina, ta ista matica će potrošiti većinu genetskog materijala. A kada se to desi, matica se ne može opet pariti, a na njeno mjesto će doći mlada matica koju u pčelinje društvo uvodi pčelar ili će pčele same odabrati njenu nasljednicu.
Tokom odabira nove matice, radilice će često odabrati više od jednog kandidata. Na ovaj način povećavaju šanse za dobijanje snažne i pouzdane matice. Ipak, u košnici uglavnom može biti samo jedna matica, stoga kada se nove matice izlegu, one mora ubiti svoje suparnike.
Nova matica će do smrti ubadati svoje rivale koji se još uvijek nisu izlegli, a ukoliko se dvije matice istovremeno izlegu – slijedi borba do smrti. (bhpčelar.ba)
Baš kako i dolikuje pravoj kraljici, pčelinja matica 24 sata dnevno ima radilice koje se konstantno brinu o njoj. Ove radilice najviše vremena provode hraneći, čisteći, pa čak i probavljajući hranu za svoju maticu. Bez ovakve brige, matica bi ubrzo umrla.
Matica toliko zavisi od svojih “sluga” da bez njih ne bi mogla ni da svari hranu. Naime, matice nemaju iste žlijezde koje radilice koriste za varenje hrane, tako da radilice ovaj zadatak obavljaju umjesto nje.
Iako u košnici matica predstavlja veliki autoritet, istina je da je ona u potpunosti u milosti svojih radilica koje je, u određeno doba godine, čak stave na dijetu! U proljeće velike pčelinje kolonije se dijele kada dolazi do rojenja kako bi se proširilo društvo.
Skoro polovina kolonije, zajedno sa maticom napušta košnicu kako bi započeli novu koloniju na nekom drugom mjestu. Ostatak pčela bira novu maticu i nastavljaju sa životom. Iz pčelinje perspektive, rojenje je opasan i riskantan poduhvat, a najveći rizik nosi upravo matica.
Naime, matica koja skoro nikada ne napušta sigurnost košnice, sada mora da preleti veliku udaljenost kako bi došla na novo odredište. Zbog svoje veličine i težine, matice su loši letači, tako da će joj radilice prije rojenja “smanjiti porcije” kako bi je doveli u formu za let, a matica će prije leta morati izgubiti jednu trećinu svoje normalne tjelesne težine.
Za mnoge pčelare, pogotovu početnike, veliki je problem pronaći i videti maticu u mnoštvu pčela. Treba upamtiti da nije potrebno pri svakom pregledu težiti da se matica pronađe i vidi, ako u okvirima postoje svi stadijumi legla i ono potpuno normalno izgleda.
Rano u proleće i u jesen mnogo je lakše pronaći maticu nego u punoj se-zoni razvoja pčelinjeg društva. Za pronalaženje i identifikovanje matice treba izabrati dan sa tihim i toplim vremenom. Dobro je da toga dana ima nešto paše da bi se izbeglo izazivanje grabeža zbog dužeg otvaranja košnice. Kada počne razvoj i širenje legla u proleće, matica se obično nalazi u gornjem nastavku L. R. košnice ili u centralnom delu košnica bez nastavka, dok je za vreme paše i jačeg unosa nektara ona potisnuta u donji nastavak. U tom slučaju potrebno je skinuti gornje telo L. R. košnice da bi se došlo do legla. Pri kraju leta, kada su nastavci većinom skinuti, opet je lakše pronaći maticu.
Maticu treba tražiti samo onda ako se po evidenciji zna da je stara ili da se prema kvalitetu legla i jačini društva sumnja u njenu vrednost. Isto to važi i za one matice čije potomstvo pokazuje ne otpornost prema bolestima ili parazitima. Takođe, u izrazito neproduktivnim društvima treba zameniti maticu.Kada se košnica otvori sa namerom da se nađe matica, ne treba upotrebljavati previše dima da ne bi došlo do prevelikog uznemirenja pčelinjeg društva. Iz košnice se izvadi jedan okvir i započne pregled.
Ne treba očekivati da će se matica naći na okvirima sa poklopljenim leglom. Čim se izvadi jedan okvir, baci se pogled na spoljnu stranu sledećeg okvira. To treba učiniti pre nego što se pogleda već izvađen okvir. U onim pčelinjim društvima čije su pčele po svojoj prirodi mirne, maticu je relativno lako ugledati, ali u onim društvima koja se ponašaju nemirno i gomilaju se, tu matica može biti bilo gde u košnici. Tako uznemireno društvo je bolje zatvoriti nakratko i ponovo nakon izvesnog vremena pregledati.
Najbolji način da indentifikujete maticu jeste da koristeći boju za identifikaciju matice. Ta boja je posebno napravljena u vidu markera sa raznim bojama (bela, plava,crvena,zelena,žuta) po bojama možemo razvrstati koliko nam je stara matica i kad je trebamo promeniti.(Wikipedia)
Ako je pčelinja zajednica dugo bez matice i bez legla, dolazi do pojave lažnih matica.
To su u stvari, pčele radilice čiji su se jajnici aktivirali i počeli da stvaraju jaja. U takvoj pčelinjoj zajednici nedostaju matični feromoni koji kontrolišu ponašanje pčela radilica.
Lažne matice mogu da polažu samo neoplođena jaja. One nisu potpuno polno razvijene, a i nemaju građu kao normalna matica.
Pregledom nikako ne možemo ustanoviti koje su se pčele radilice pretvorile u lažne matice. U takvoj zajednici nikada nema samo jedna lažna matica. Ima ih više.
U literaturi se može naći podatak da u uslovima dugotrajnog odsustva matice i legla u košnici 10 % pčela radilica mogu postati lažne matice. Drugi izvori kažu da taj procenat može biti i veći, čak do 60 % pčela radilica. Sve one polažu jaja u iste ćelije saća, pa tako u jednoj ćeliji možemo videti više jaja, nekada i po pet-šest. Lažne matice nemaju feromonsku kontrolu nad pčelinjom zajednicom.
Pčele osećaju nedostatak matice, pa započinju gradnju matičnjaka. Često počnu da grade matičnjak i iznad ćelija sa polenom, odnosno pergom. Iz matičnjaka u zajednici sa lažnim maticama ne može da se izleže matica, jer se ona kao što znamo, izvodi samo iz oplođenih jaja. Poklopljeno leglo lažnih matica je grebenasto i razlikuje se od normalnog legla, kao i od legla matice trutuše. Trutovi koji se izlegu iz ovakvog legla su sitni i ne mogu polno sazreti.
Saniranje zajednice sa lažnim maticama
Postoje razni načini kako se može sanirati pčelinja zajednica koja ima lažne matice.
Obično je potrebno dosta truda, a ishod je neizvestan.
Najjednostavnije je da sklonite takvu košnicu negde na stranu i istresete sve pčele na travu. Ramove sa leglom odvojite na pretapanje, a ramove sa hranom dodajte nekoj drugoj pčelinjoj zajednici. Istresene pčele će se vratiti na mesto gde je bila košnica, a koje je sad prazno. Pošto nemaju svoju košnicu, te pčele će ući u najbliže susedne košnice. Lažne matice će biti eliminisane na ulazu u te košnice. Na ovaj način smo jednostavno rešili problem. Usput smo iskoristili normalne pčele radilice iz zajednice sa lažnim maticama. Njima smo pojačali dve susedne pčelinje zajednice (Rajko Radivojac,pčelar)
