Ovdje su nabrojani neki od uslova za smještaj pčelinjaka, ali ne smijemo nikako zaboraviti podatak o preopterećenosti područja pčelinjim zajednicama, jer samim tim je i pčelinja paša preopterećena. Općenito procjenu paše radimo na način da od mjesnih pčelara prikupimo informacije o medenju zadnjih nekoliko godina i na osnovu tih podataka donosimo zaključak o smještaju ili doseljenju pčelinjaka.
Paša je najvažniji uslov za uspješno i rentabilno pčelarenje. Zbog toga se prije osnivanja ili doseljenja pčelinjaka na bilo koju lokaciju – moramo upoznati sa pašnim prilikama tog terena.
Pošto znamo da je najkorisnija paša u radijusu od dva kilometra oko pčelinjaka, pri ispitivanju paše moramo posebnu pažnju obratiti na tu površinu. Zatim se moramo informisati o broju košnica i pčelinjaka na tom području, odnosno utvrditi da li je ta lokacija preopterećena sa brojem pčelinjih zajednica. Nakon toga je jako važno stupiti u kontakt sa lokalnim pčelarima i utvrditi koji je prosjek medobranja u zadnjih nekoliko godina.
Ta informacija je u pravilu najtačniji parametar izdašnosti paše tog područja. Bilo da se radi o formiranju novog stacionirang pčelinjaka ili doseljenju pčelinjaka, moramo voditi računa da paša bude što bliže pčelinjaku.
Bilo da se radi o formiranju novog stacionirang pčelinjaka ili doseljenju pčelinjaka, moramo voditi računa da paša bude što bliže pčelinjaku
Posebnu pažnju treba obratiti na to da u blizini ima bilja koje daje polen cijele godine. Ovo je važno da bi razvoj društava uvijek bio na zavidnom nivou. Na odabranoj lokaciji treba da imamo barem jednu glavnu pašu od koje očekujemo prinos za vrcanje.
NE blizu maline i krompira!
Svakako da je dobro imati više izdašnih paša kako ne bi igrali na jednu „kartu“, pa je zbog toga seleće pčelarenje u prednosti nad stacioniranim. Potrebno je voditi računa kod smještanja pčelinjaka u blizini većih voćnjaka ili kultivisanih površina jer iste se tretiraju u toku godine i po desetak puta raznim hemijskim sredstvima. Puno bolju i dužu pašu daju mali seoski voćnjaci u kojima je zastupljeno više različitih vrsta voća. Ti mali voćnjaci se uglavnom ne prskaju u svrhu zaštite od štetočina i samim tim daju veću sigurnost za pčelinjak.
Treba napomenuti da se pčelinjaci ne trebaju smještati u blizini zasada malina i krompira jer poznata su stradanja pčelinjih zajednica na te dvije kulture, a zbog nesavjesnog korištenja zaštite bilja u vrijeme cvijetanja.
Ako uzmemo u obzir da pčela nosi u svom mednom mjehuru polovinu sopstvene težine, dolazimo do zaključka da trebamo olakšati pčelama i taj dio posla smještanjem pčelinjaka na nižoj lokaciji od paše.
Jedan od glavnih faktora za postizanje većih prinosa meda je da pčelinjak bude smješten što bliže glavnim medonošama da pčele ne bi gubile vrijeme na duge letove i trošile nektar kao gorivo u tom letu. To je najvažnije za proljetnu pašu kad je vrijeme promjenjivo i vjetrovito.
Pčele u proljeće u pravilu se ne udaljavaju previše od pčelinjaka osim u nuždi i samo onda ako u blizini nemaju dostupne paše, stoga o tome moramo voditi posebnu pažnju prilikom smještanja pčelinjaka. Poželjno je da u blizini pčelinjaka ima tekuća voda jer je voda neophodna pčelama za piće, a isto tako i za lakše snižavanje temperature u košnici za vrijeme visokih temperatura. Tekuća voda je puno bolja jer se preko stajaće vode lako mogu prenositi zaraze.
NE blizu rijeka!
Pčelinjak za stacionirano pčelarenje ne bi trebali postavljati u blizini rijeka jer su zimi temperature najniže u blizini rijeka. Područja oko rijeka su preko zime najviše vremena izložena magli i velikoj vlažnosti što nikako ne pogoduje zimovanju pčelinjih zajednica.
Kad je u pitanju smještaj pčelinjaka u brdovitim područjima, najbolje je pčelinjak smjestiti u podnožju. Razlog tome je što cvitanje bilja uvjek kreće u podnožju i polako ide prema vrhu, što omogućuje dugotrajnu pašu. Postoji još jedan razlog zašto treba postaviti pčelinjak u podnožju brda (planine): pčelama je lakše pod teretom letjeti nizbrdo i obratno, praznim pčelama je lakše letjeti uzbrdo. Dokazano je da pčelama koje lete pod teretom uzbrdo treba četiri puta više vremena nego pri letu nizbrdo.
Ako uzmemo u obzir da pčela nosi u svom mednom mjehuru polovinu sopstvene težine, dolazimo do zaključka da trebamo olakšati pčelama i taj dio posla smještanjem pčelinjaka na nižoj lokaciji od paše.
Smještaj pčelinjaka treba da bude na mjestu zaklonjenom od vjetra jer vjetrovi rashlađuju unutrašnjost košnice i remete teško uspostavljenu mikroklimu. Nerijetko se dešavalo da vjetrovi poruše cijele pčelinjake i tako nanesu znatnu štetu.
Ovdje su nabrojani neki od uslova za smještaj pčelinjaka, ali ne smijemo nikako zaboraviti podatak o preopterećenosti područja pčelinjim zajednicama, jer samim tim je i pčelinja paša preopterećena. Općenito procjenu paše radimo na način da od mjesnih pčelara prikupimo informacije o medenju zadnjih nekoliko godina i na osnovu tih podataka donosimo zaključak o smještaju ili doseljenju pčelinjaka.
Ako se na nekom području u višegodišnjem prosjeku postiže prinos preko 20 kg to je područje neopterećeno i pogodno za smještaj pčelinjaka. Ali ako je višegodišnji prosjek ispod 20 kg prinosa, to nam daje do znanja da je ispaša loša ili je previše pčelinjih zajednica na tom području.
(BH pčelar broj 49)
