Postoje osobe koje su alergične na otrov insekata i dovoljan je samo jedan ubod da dođe do burne reakcije
Većina insekata koji žive na našem podneblju nemaju otrov koji bi neposredno pri ubodu ugrozio život čovjeka. Najčešći ubodi su od pčele, ose, stršljena i komarca, a na mjestu uboda se javlja samo otok i bol, a kasnije svrab, osim ako osoba nije alergična.
Ako u kratkom vremenu dođe do uboda većeg broja insekata (roj) mogu se pojaviti znaci trovanja sa oštećenjem nervnog sistema. U teškim slučajevima može doći i do smrti. Postoje osobe koje su alergične na otrov insekata i dovoljan je samo jedan ubod da dođe do burne reakcije.
Pčela napada samo kada je ugrožena, i pri tom gubi žaoku i umire. Osa isto kao i pčela, bode samo u odbrani. Stršljen napada rijetko u samoodbrani, ili kada brani svoje gnijezdo. Stršljen ima veću žaoku nego osa, i iz tog razloga i više boli.
Klinička slika
Kod svih insekata posljedice zavise od mjesta ujeda. Na mjestu uboda nastaje: intenzivan bol, edem, papula i svrab. U području genitalija i lica može nastati znatan edem (otok), a posebno je opasan ubod u unutrašnjost usta ili orofarinksa sa velikim otokom i opstrukcijom disajnih puteva.
Otrov pčele, ose i stršljena ima snažno lokalno iritativno i potencijalno opšte toksično djelovanje. Nakon uboda, koji je praćen najčešće bolom, pojavi se peckanje, a koža na ozlijeđenom mjestu pocrveni. Po ubodu pojavljuju crveni pečati po tijelu, otok, otežano disanje, otoci u predjelu lica i vrata i to sve predstavlja tešku komplikaciju koja može dovesti do smrti ukoliko ta osoba ne primi odgovarajuće lijekove.
Bez obzira što je ujed insekta u našem kraju bezopasan, on je sam po sebi neugodan, a neki put može biti i način na koji se unesu u organizam klice zaraznih bolesti. Opšte toksično djelovanje ispoljava se: u vidu hemolize i bubrežne insuficijencije ili parasimpatomimetskom hiperaktivnošću, posebno nakon uboda stršljenja čiji otrov sadrži veću količinu acetilholina, što izaziva povraćanje, proliv, miozu (suženje zenica), salivaciju (lučenje pljuvačke), nemir.
Kako reagovati?
Ne treba dirati i češati oboljelo mjesto. Možete ga hladiti ispod mlaza hladne vode i staviti na njega komadić leda iz frižidera. Lokalno staviti oblogu sa ledom, kortikosteroidnu mast ili kremu. Ukoliko se radi o ujedu pčela, trebalo bi pčelinju žaoku sljuštiti sa kože tupom stranom noža ili noktom. Nikako nemojte da pokušavate da uhvatite žaoku pincetom ili između noktiju, jer ćete tako istisnuti ostatak otrova u kožu. Mjesto ujeda manje pčele ili ose operite sapunom i vodom. Ukoliko se javi otok ili bol, stavite na mjesto uboda hladne obloge.
Nakon ujeda pčele, ose ili stršljena budno pratite pojavu znaka preosjetljivosti kao što su jak bol i otok ili kratak dah i otežano disanje bilo kog stepena. Osobe kod kojih se takvi simptomi jave posle prvog ujeda često razviju preosjetljivost, ili alergiju na otrov, a u tom slučaju ujed insekta naredni put može biti fatalan ukoliko se ne primeni hitno liječenje.
Ukoliko se radi o ubodu insekta u grlo iz hrane, odmah treba krenuti ljekaru jer nekada može doći i do gušenja zbog toga. Za prvu pomoć, dok ne stignete, sisajte kockice leda iz frižidera. Ako imate reakciju na ujed koja je barem malo jača od blagog bola i umjerenog otoka, prijavite to ljekaru koji će vam vjerovatno preporučiti testiranje na alergiju. Ukoliko se ustanovi da postoji alergija, vjerovatno ćete za sve izlaske napolje morati da nosite opremu protiv ujeda pčela, barem u sezoni kada ih ima.
Preosjetljivost na pčelinji otrov može da se javi i bez prethodnih znakova upozorenja, naročito kod malih beba. Ako se posle ujeda javi koprivnjača po cijelom tijelu, otežano disanje, promuklost, šištanje, jaka glavobolja, mučnina, povraćanje, zadebljan jezik, naduvenost lica, vrtoglavica ili nesvestica, tražite hitnu medicinsku pomoć.
Reakcija ljekara
Poslije smirivanja lokalne reakcije, hladnim oblozima, ili kortikosteroidnim kremama terapija je antialergijska i zavisi od težine kliničke slike. Ordiniraju se antihistaminici i kortikosteroidi. U slučaju anafilaktičkog šoka odmah se ordinira intravenozno rastvor adrenalina, a u najtežim slučajevima i intrakardijalno. Zatim se u infuziji daju antihistaminici, kortikiosteroidi, noradrenalin, kardiotonici i dr. U najtežim slučajevima se daje kiseonik i mora da se izvrši traheotomija ili endotrahealna intubacija.
Izvor: www.bhpcelar.ba
